Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation
Polimeri u oftalmološkim preparatima: od tradicionalne primene do inovacije proizvoda
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Drug delivery to the eye is still one of the most important areas of modern ocular
therapy, since it encompasses many opportunities and challenges. Traditional use of
polymers (both natural and synthetic) as excipients in ophthalmic preparations provides
better bioavailability by drug stabilization, viscosity increasing, mucoadhesion and retained
elimination rate from the eye, which reduces the frequency of drug administration and
enhances patient compliance. Furthermore, some polymers have properties of ocular
penetration enhancers or enable the formation of in situ gels in contact with various
physiological stimuli (ions, pH or temperature) (1). The versatility of biopolymers and
synthetic polymers have been applied for formulation of various micro- and nanocarriers
(e.g., microparticles, microneedles, nanoparticles, nanocapsules, polymeric micelles,
dendrimers, and liposomes) which demonstrate significant potential for treatment of ocular
diseases in both anterior and pos...terior segment of the eye. Processing polymers into fibers,
films, contact lenses, or extruded forms allows design of specifically engineered devices
enabling accuracy of dosing, prolonged drug release, chemical stability, and absence of
preservatives. Although significant effort has been devoted to development of polymer-
based ocular drug delivery systems, a key challenge is still the translation of these systems to
clinical use (2). Biocompatibility is an essential property for all ocular drug delivery systems
since their components should not interact with the surrounding tissue or elicit foreign body
reactions through inflammatory or immune response (1). Overall, despite numerous
challenges, further investigative research emerging innovative applications of polymeric
materials in ocular drug delivery is expected in the near future.
Isporuka leka u oko je i dalje jedna od najvažnijih oblasti savremene oftalmološke
terapije jer obuhvata mnoge moguć nosti i izazove. Tradicionalna upotreba polimera
(prirodnog i sintetskog porekla) kao ekscipijenata u oftalmološkim preparatima obezbeđuje
bolju biološku raspoloživost stabilizacijom leka, povećanjem viskoziteta, mukoadhezijom i
usporavanjem eliminacije leka iz oka, što dovodi do smanjenja učestalost primene leka i
poboljšanja komplijanse. Dodatno, neki od predstavnika polimera imaju svojstva pojačivača
okularne penetracije ili omoguć avaju formiranje in situ gelova u kontaktu sa različitim
fiziološkim stimulusima (prisustvo određenih jona, pH sredine ili temperatura) (1).
Mnogobrojne povoljne osobine biopolimera i sintetskih polimera primenjene su tokom
formulacije različitih mikro- i nanonosača (kao što su mikročestice, mikroigle, nanočestice,
nanokapsule, polimerne micele, dendrimeri i liposomi) koji pokazuju značajan potencijal za
lečenje oftalmoloških ...oboljenja, kako prednjeg prednjeg, tako i zadnjeg segmenta oka.
Prevođenje polimera u vlakna, filmove, kontaktna sočiva ili ekstrudirane oblike omogućava
dobijanje različitih specifično dizajniranih terapijskih sistema, koji omoguć avaju precizno
doziranje, produženo oslobađanje lekovite supstance, hemijsku stabilnost i odsustvo
konzervansa. Iako je uložen značajan napor u okviru razvoja oftalmoloških terapijskih
sistema, ključni izazov je još njihova primena u kliničkoj praksi (2). Osnovni zahtev koji ovi
sistemi moraju ispuniti odnosi se na biokompatibilnost, jer njihove komponente ne bi trebalo
da stupaju u interakciju sa okolnim tkivom ili da izazovu reakcije stranog tela putem
inflamatornog ili imunološkog odgovora (1). Konačno, uprkos brojnim izazovima, dalja
istraživanja usmerena ka razvoju inovativne primene polimernih materijala za oftalmološku
primenu očekuju se u bliskoj budućnosti.
Извор:
Arhiv za farmaciju, 2022, 72, 4 suplement, 113-114Издавач:
- Savez farmaceutskih udruženja Srbije (SFUS)
Финансирање / пројекти:
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200161 (Универзитет у Београду, Фармацеутски факултет) (RS-MESTD-inst-2020-200161)
Напомена:
- VIII Kongres farmaceuta Srbije sa međunarodnim učešćem, 12-15.10.2022. Beograd
Институција/група
PharmacyTY - CONF AU - Krajišnik, Danina PY - 2022 UR - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/4462 AB - Drug delivery to the eye is still one of the most important areas of modern ocular therapy, since it encompasses many opportunities and challenges. Traditional use of polymers (both natural and synthetic) as excipients in ophthalmic preparations provides better bioavailability by drug stabilization, viscosity increasing, mucoadhesion and retained elimination rate from the eye, which reduces the frequency of drug administration and enhances patient compliance. Furthermore, some polymers have properties of ocular penetration enhancers or enable the formation of in situ gels in contact with various physiological stimuli (ions, pH or temperature) (1). The versatility of biopolymers and synthetic polymers have been applied for formulation of various micro- and nanocarriers (e.g., microparticles, microneedles, nanoparticles, nanocapsules, polymeric micelles, dendrimers, and liposomes) which demonstrate significant potential for treatment of ocular diseases in both anterior and posterior segment of the eye. Processing polymers into fibers, films, contact lenses, or extruded forms allows design of specifically engineered devices enabling accuracy of dosing, prolonged drug release, chemical stability, and absence of preservatives. Although significant effort has been devoted to development of polymer- based ocular drug delivery systems, a key challenge is still the translation of these systems to clinical use (2). Biocompatibility is an essential property for all ocular drug delivery systems since their components should not interact with the surrounding tissue or elicit foreign body reactions through inflammatory or immune response (1). Overall, despite numerous challenges, further investigative research emerging innovative applications of polymeric materials in ocular drug delivery is expected in the near future. AB - Isporuka leka u oko je i dalje jedna od najvažnijih oblasti savremene oftalmološke terapije jer obuhvata mnoge moguć nosti i izazove. Tradicionalna upotreba polimera (prirodnog i sintetskog porekla) kao ekscipijenata u oftalmološkim preparatima obezbeđuje bolju biološku raspoloživost stabilizacijom leka, povećanjem viskoziteta, mukoadhezijom i usporavanjem eliminacije leka iz oka, što dovodi do smanjenja učestalost primene leka i poboljšanja komplijanse. Dodatno, neki od predstavnika polimera imaju svojstva pojačivača okularne penetracije ili omoguć avaju formiranje in situ gelova u kontaktu sa različitim fiziološkim stimulusima (prisustvo određenih jona, pH sredine ili temperatura) (1). Mnogobrojne povoljne osobine biopolimera i sintetskih polimera primenjene su tokom formulacije različitih mikro- i nanonosača (kao što su mikročestice, mikroigle, nanočestice, nanokapsule, polimerne micele, dendrimeri i liposomi) koji pokazuju značajan potencijal za lečenje oftalmoloških oboljenja, kako prednjeg prednjeg, tako i zadnjeg segmenta oka. Prevođenje polimera u vlakna, filmove, kontaktna sočiva ili ekstrudirane oblike omogućava dobijanje različitih specifično dizajniranih terapijskih sistema, koji omoguć avaju precizno doziranje, produženo oslobađanje lekovite supstance, hemijsku stabilnost i odsustvo konzervansa. Iako je uložen značajan napor u okviru razvoja oftalmoloških terapijskih sistema, ključni izazov je još njihova primena u kliničkoj praksi (2). Osnovni zahtev koji ovi sistemi moraju ispuniti odnosi se na biokompatibilnost, jer njihove komponente ne bi trebalo da stupaju u interakciju sa okolnim tkivom ili da izazovu reakcije stranog tela putem inflamatornog ili imunološkog odgovora (1). Konačno, uprkos brojnim izazovima, dalja istraživanja usmerena ka razvoju inovativne primene polimernih materijala za oftalmološku primenu očekuju se u bliskoj budućnosti. PB - Savez farmaceutskih udruženja Srbije (SFUS) C3 - Arhiv za farmaciju T1 - Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation T1 - Polimeri u oftalmološkim preparatima: od tradicionalne primene do inovacije proizvoda VL - 72 IS - 4 suplement SP - 113 EP - 114 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4462 ER -
@conference{ author = "Krajišnik, Danina", year = "2022", abstract = "Drug delivery to the eye is still one of the most important areas of modern ocular therapy, since it encompasses many opportunities and challenges. Traditional use of polymers (both natural and synthetic) as excipients in ophthalmic preparations provides better bioavailability by drug stabilization, viscosity increasing, mucoadhesion and retained elimination rate from the eye, which reduces the frequency of drug administration and enhances patient compliance. Furthermore, some polymers have properties of ocular penetration enhancers or enable the formation of in situ gels in contact with various physiological stimuli (ions, pH or temperature) (1). The versatility of biopolymers and synthetic polymers have been applied for formulation of various micro- and nanocarriers (e.g., microparticles, microneedles, nanoparticles, nanocapsules, polymeric micelles, dendrimers, and liposomes) which demonstrate significant potential for treatment of ocular diseases in both anterior and posterior segment of the eye. Processing polymers into fibers, films, contact lenses, or extruded forms allows design of specifically engineered devices enabling accuracy of dosing, prolonged drug release, chemical stability, and absence of preservatives. Although significant effort has been devoted to development of polymer- based ocular drug delivery systems, a key challenge is still the translation of these systems to clinical use (2). Biocompatibility is an essential property for all ocular drug delivery systems since their components should not interact with the surrounding tissue or elicit foreign body reactions through inflammatory or immune response (1). Overall, despite numerous challenges, further investigative research emerging innovative applications of polymeric materials in ocular drug delivery is expected in the near future., Isporuka leka u oko je i dalje jedna od najvažnijih oblasti savremene oftalmološke terapije jer obuhvata mnoge moguć nosti i izazove. Tradicionalna upotreba polimera (prirodnog i sintetskog porekla) kao ekscipijenata u oftalmološkim preparatima obezbeđuje bolju biološku raspoloživost stabilizacijom leka, povećanjem viskoziteta, mukoadhezijom i usporavanjem eliminacije leka iz oka, što dovodi do smanjenja učestalost primene leka i poboljšanja komplijanse. Dodatno, neki od predstavnika polimera imaju svojstva pojačivača okularne penetracije ili omoguć avaju formiranje in situ gelova u kontaktu sa različitim fiziološkim stimulusima (prisustvo određenih jona, pH sredine ili temperatura) (1). Mnogobrojne povoljne osobine biopolimera i sintetskih polimera primenjene su tokom formulacije različitih mikro- i nanonosača (kao što su mikročestice, mikroigle, nanočestice, nanokapsule, polimerne micele, dendrimeri i liposomi) koji pokazuju značajan potencijal za lečenje oftalmoloških oboljenja, kako prednjeg prednjeg, tako i zadnjeg segmenta oka. Prevođenje polimera u vlakna, filmove, kontaktna sočiva ili ekstrudirane oblike omogućava dobijanje različitih specifično dizajniranih terapijskih sistema, koji omoguć avaju precizno doziranje, produženo oslobađanje lekovite supstance, hemijsku stabilnost i odsustvo konzervansa. Iako je uložen značajan napor u okviru razvoja oftalmoloških terapijskih sistema, ključni izazov je još njihova primena u kliničkoj praksi (2). Osnovni zahtev koji ovi sistemi moraju ispuniti odnosi se na biokompatibilnost, jer njihove komponente ne bi trebalo da stupaju u interakciju sa okolnim tkivom ili da izazovu reakcije stranog tela putem inflamatornog ili imunološkog odgovora (1). Konačno, uprkos brojnim izazovima, dalja istraživanja usmerena ka razvoju inovativne primene polimernih materijala za oftalmološku primenu očekuju se u bliskoj budućnosti.", publisher = "Savez farmaceutskih udruženja Srbije (SFUS)", journal = "Arhiv za farmaciju", title = "Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation, Polimeri u oftalmološkim preparatima: od tradicionalne primene do inovacije proizvoda", volume = "72", number = "4 suplement", pages = "113-114", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4462" }
Krajišnik, D.. (2022). Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation. in Arhiv za farmaciju Savez farmaceutskih udruženja Srbije (SFUS)., 72(4 suplement), 113-114. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4462
Krajišnik D. Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation. in Arhiv za farmaciju. 2022;72(4 suplement):113-114. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4462 .
Krajišnik, Danina, "Polymers in ophthalmic preparations: from traditional application to product innovation" in Arhiv za farmaciju, 72, no. 4 suplement (2022):113-114, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4462 .