Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects
Nosači lekovitih supstanci skloni samoorganizovanju - trenutni izazovi u karakterizaciji i izgledi za budućnost
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
A review of recent publications reveals an increased interest in the so-called self-assembled
carriers and their applicability in drug delivery via various routes of administration. Self-assembly
denotes the process of rather spontaneous formation of ordered aggregates (sometimes under
specific conditions – e.g., pH, temperature, ionic strength), via diverse interactions. This process,
seen in many naturally occurring substances (polysaccharides, proteins, lipids), has inspired
researchers to synthetize innovative self-assembling materials or combinations of existing ones.
This paper provides a review of the recently investigated self-assembling materials and the
carriers they form, often belonging to the sphere of pharmaceutical nanotechnology. Self-
assembled carriers may provide enhanced stability, more efficient encapsulation and/or controlled
delivery of active pharmaceutical ingredients. However, the diversity of geometries obtained
(spheres, polyhedrals, ellipses, disc...s, porous structures, etc.) presents a significant
characterization challenge, often requiring the application of several complementary techniques
for proper evaluation of carrier size and morphology. Commonly utilized characterization
techniques for investigating physico-chemical and certain biopharmaceutical properties are
discussed, along with their advantages and disadvantages. Finally, the authors offer their critical
opinion on the outlook of self-assembled drug carriers
Pregled publikacija objavljenih poslednjih godina ukazuje na interesovanje za tzv. nosače sklone samoorganizovanju, kao i njihov potencijal za isporuku lekovitih supstanci različitim putevima primene. U ovom kontekstu, samoorganizacija označava proces relativno spontanog obrazovanja visoko uređenih agregata (koji ponekad zahteva specifične uslove -npr., pH, temperaturu, jonsku jačinu), zahvaljujući interakcijama različite prirode. Ovaj proces, karakterističan za mnoge supstance prirodnog porekla (određene polisaharide, proteine, lipide), poslužio je kao inspiracija istraživačima da osmisle i sintetišu inovativne materijale sklone samoorganizovanju, ili ispitaju kombinacije postojećih materijala. Ovaj rad pruža pregled najčešće ispitivanih materijala, odnosno nosača dobijenih samoorganizovanjem, koji često pripadaju sferi farmaceutske nanotehnologije. Nosači skloni samoorganizovanju mogu unaprediti stabilnost, efikasnost inkapsulacije i/ili kontrolisanu isporuku lekovitih supstanci. Ipa...k, raznolikost geometrija dobijenih nosača (sfere, poliedri, elipse, diskovi, porozne strukture, itd.) predstavlja značajan izazov za karakterizaciju, često zahtevajući primenu više komplementarnih tehnika, naročito za valjanu evaluaciju veličine i morfologije dobijenih nosača. Diskutovane su najčešće korišćene tehnike fizičko-hemijske i biofarmaceutske karakterizacije, uz isticanje njihovih prednosti i nedostataka. Na kraju, dat je kritički osvrt o izgledima za buduću primenu nosača lekovitih supstanci sklonih samoorganizovanju.
Кључне речи:
self-assembling materials / preparation methods / morphology assessment / sizing techniques / dialysis bag diffusion method / materijali skloni samoorganizovanju / metode pripreme nosača / ispitivanje morfologije / tehnike procene veličine nosača / metoda sa dijaliznim vrećicamaИзвор:
Arhiv za farmaciju, 2023, 73, 5, 404-422Издавач:
- Savez farmaceutskih udruženja Srbije
Финансирање / пројекти:
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200161 (Универзитет у Београду, Фармацеутски факултет) (RS-MESTD-inst-2020-200161)
Институција/група
PharmacyTY - JOUR AU - Pantelić, Ivana AU - Ilić, Tanja AU - Nikolić, Ines AU - Savić, Snežana PY - 2023 UR - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/5359 AB - A review of recent publications reveals an increased interest in the so-called self-assembled carriers and their applicability in drug delivery via various routes of administration. Self-assembly denotes the process of rather spontaneous formation of ordered aggregates (sometimes under specific conditions – e.g., pH, temperature, ionic strength), via diverse interactions. This process, seen in many naturally occurring substances (polysaccharides, proteins, lipids), has inspired researchers to synthetize innovative self-assembling materials or combinations of existing ones. This paper provides a review of the recently investigated self-assembling materials and the carriers they form, often belonging to the sphere of pharmaceutical nanotechnology. Self- assembled carriers may provide enhanced stability, more efficient encapsulation and/or controlled delivery of active pharmaceutical ingredients. However, the diversity of geometries obtained (spheres, polyhedrals, ellipses, discs, porous structures, etc.) presents a significant characterization challenge, often requiring the application of several complementary techniques for proper evaluation of carrier size and morphology. Commonly utilized characterization techniques for investigating physico-chemical and certain biopharmaceutical properties are discussed, along with their advantages and disadvantages. Finally, the authors offer their critical opinion on the outlook of self-assembled drug carriers AB - Pregled publikacija objavljenih poslednjih godina ukazuje na interesovanje za tzv. nosače sklone samoorganizovanju, kao i njihov potencijal za isporuku lekovitih supstanci različitim putevima primene. U ovom kontekstu, samoorganizacija označava proces relativno spontanog obrazovanja visoko uređenih agregata (koji ponekad zahteva specifične uslove -npr., pH, temperaturu, jonsku jačinu), zahvaljujući interakcijama različite prirode. Ovaj proces, karakterističan za mnoge supstance prirodnog porekla (određene polisaharide, proteine, lipide), poslužio je kao inspiracija istraživačima da osmisle i sintetišu inovativne materijale sklone samoorganizovanju, ili ispitaju kombinacije postojećih materijala. Ovaj rad pruža pregled najčešće ispitivanih materijala, odnosno nosača dobijenih samoorganizovanjem, koji često pripadaju sferi farmaceutske nanotehnologije. Nosači skloni samoorganizovanju mogu unaprediti stabilnost, efikasnost inkapsulacije i/ili kontrolisanu isporuku lekovitih supstanci. Ipak, raznolikost geometrija dobijenih nosača (sfere, poliedri, elipse, diskovi, porozne strukture, itd.) predstavlja značajan izazov za karakterizaciju, često zahtevajući primenu više komplementarnih tehnika, naročito za valjanu evaluaciju veličine i morfologije dobijenih nosača. Diskutovane su najčešće korišćene tehnike fizičko-hemijske i biofarmaceutske karakterizacije, uz isticanje njihovih prednosti i nedostataka. Na kraju, dat je kritički osvrt o izgledima za buduću primenu nosača lekovitih supstanci sklonih samoorganizovanju. PB - Savez farmaceutskih udruženja Srbije T2 - Arhiv za farmaciju T1 - Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects T1 - Nosači lekovitih supstanci skloni samoorganizovanju - trenutni izazovi u karakterizaciji i izgledi za budućnost VL - 73 IS - 5 SP - 404 EP - 422 DO - 10.5937/arhfarm73-46975 ER -
@article{ author = "Pantelić, Ivana and Ilić, Tanja and Nikolić, Ines and Savić, Snežana", year = "2023", abstract = "A review of recent publications reveals an increased interest in the so-called self-assembled carriers and their applicability in drug delivery via various routes of administration. Self-assembly denotes the process of rather spontaneous formation of ordered aggregates (sometimes under specific conditions – e.g., pH, temperature, ionic strength), via diverse interactions. This process, seen in many naturally occurring substances (polysaccharides, proteins, lipids), has inspired researchers to synthetize innovative self-assembling materials or combinations of existing ones. This paper provides a review of the recently investigated self-assembling materials and the carriers they form, often belonging to the sphere of pharmaceutical nanotechnology. Self- assembled carriers may provide enhanced stability, more efficient encapsulation and/or controlled delivery of active pharmaceutical ingredients. However, the diversity of geometries obtained (spheres, polyhedrals, ellipses, discs, porous structures, etc.) presents a significant characterization challenge, often requiring the application of several complementary techniques for proper evaluation of carrier size and morphology. Commonly utilized characterization techniques for investigating physico-chemical and certain biopharmaceutical properties are discussed, along with their advantages and disadvantages. Finally, the authors offer their critical opinion on the outlook of self-assembled drug carriers, Pregled publikacija objavljenih poslednjih godina ukazuje na interesovanje za tzv. nosače sklone samoorganizovanju, kao i njihov potencijal za isporuku lekovitih supstanci različitim putevima primene. U ovom kontekstu, samoorganizacija označava proces relativno spontanog obrazovanja visoko uređenih agregata (koji ponekad zahteva specifične uslove -npr., pH, temperaturu, jonsku jačinu), zahvaljujući interakcijama različite prirode. Ovaj proces, karakterističan za mnoge supstance prirodnog porekla (određene polisaharide, proteine, lipide), poslužio je kao inspiracija istraživačima da osmisle i sintetišu inovativne materijale sklone samoorganizovanju, ili ispitaju kombinacije postojećih materijala. Ovaj rad pruža pregled najčešće ispitivanih materijala, odnosno nosača dobijenih samoorganizovanjem, koji često pripadaju sferi farmaceutske nanotehnologije. Nosači skloni samoorganizovanju mogu unaprediti stabilnost, efikasnost inkapsulacije i/ili kontrolisanu isporuku lekovitih supstanci. Ipak, raznolikost geometrija dobijenih nosača (sfere, poliedri, elipse, diskovi, porozne strukture, itd.) predstavlja značajan izazov za karakterizaciju, često zahtevajući primenu više komplementarnih tehnika, naročito za valjanu evaluaciju veličine i morfologije dobijenih nosača. Diskutovane su najčešće korišćene tehnike fizičko-hemijske i biofarmaceutske karakterizacije, uz isticanje njihovih prednosti i nedostataka. Na kraju, dat je kritički osvrt o izgledima za buduću primenu nosača lekovitih supstanci sklonih samoorganizovanju.", publisher = "Savez farmaceutskih udruženja Srbije", journal = "Arhiv za farmaciju", title = "Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects, Nosači lekovitih supstanci skloni samoorganizovanju - trenutni izazovi u karakterizaciji i izgledi za budućnost", volume = "73", number = "5", pages = "404-422", doi = "10.5937/arhfarm73-46975" }
Pantelić, I., Ilić, T., Nikolić, I.,& Savić, S.. (2023). Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects. in Arhiv za farmaciju Savez farmaceutskih udruženja Srbije., 73(5), 404-422. https://doi.org/10.5937/arhfarm73-46975
Pantelić I, Ilić T, Nikolić I, Savić S. Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects. in Arhiv za farmaciju. 2023;73(5):404-422. doi:10.5937/arhfarm73-46975 .
Pantelić, Ivana, Ilić, Tanja, Nikolić, Ines, Savić, Snežana, "Self-assembled carriers as drug delivery systems: current characterization challenges and future prospects" in Arhiv za farmaciju, 73, no. 5 (2023):404-422, https://doi.org/10.5937/arhfarm73-46975 . .