Đorđević, Snežana

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-5653-4015
  • Đorđević, Snežana (2)
Projects

Author's Bibliography

Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats

Ćurčić, Marijana; Tanasković, Slađana; Stanković, Sanja; Janković, Saša; Antunović, Marko; Đorđević, Snežana; Kilibarda, Vesna; Vučinić, Slavica; Antonijević, Biljana

(Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Ćurčić, Marijana
AU  - Tanasković, Slađana
AU  - Stanković, Sanja
AU  - Janković, Saša
AU  - Antunović, Marko
AU  - Đorđević, Snežana
AU  - Kilibarda, Vesna
AU  - Vučinić, Slavica
AU  - Antonijević, Biljana
PY  - 2015
UR  - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/2474
AB  - Background/Aim. Based on numerous studies in animals, the most prominent toxic effects of decabrominated di-phenyl ether (BDE-209) are observed in the liver, thyroid hormone homeostasis, reproductive and nervous systems. BDE-209 exhibits its toxic effects partly through the aryl hydrocarbon (Ah) receptor and consequent induction of hepatic microsomal enzymes. The aim of this study was to assess the hepatotoxic effect vs target tissue dose of BDE-209 in the subacutely orally exposed Wistar rats. Methods. Effects were examined on male Wistar rats, weighing 200-240 g, exposed to doses of 1,000, 2,000 or 4,000 mg BDE-209/kg body weight (bw)/day by gavage during 28 days. Animals were treated according to the decision of the Ethics Committee of the Military Medical Academy, No 9667-1/2011. Evaluation of the hepatotoxic effect was based on: relative liver weight water and food intake, biochemical parameters of liver function [aspartate amino transferase (AST), alanine aminotransferase (ALT), alkaline phosphatase (ALP), gama glutamyl transferase (γ-GT)], and oxidative stress parameters in liver homogenates [malondialdehiyde (MDA), superoxide dismutase (SOD), -SH] and morphological and pathohistological changes in the liver. For the assessment of internal dose - response relationship, lower confidence limit of Benchmark dose (BMDL) of 5% or 10% i.e. BMDL5 or BMDL10, were calculated using PROAST software. Results. After the application of 1,000, 2,000 or 4,000 mg BDE-209/kg bw/day, the concentrations of BDE-209 measured in liver were 0.269, 0.569 and 0.859 mg/kg of liver wet weight, (ww) respectively. Internal doses correlated with external (r = 0.972; p  lt  0.05) according to equation: internal dose (mg BDE-209/kg of liver ww) = 0.0002 ' external dose (mg/kg bw/day) + 0.0622. Hepato-toxicity was demonstrated based on significant increase in AST and γ-GT activities and the degree of histopathological changes. The lowest BMDL5 of 0.07228 mg BDE-209/kg of liver ww, correlating to external dose of 39 mg/kg/day, indicated the increase of AST activity as the most sensitive biomarker of BDE-209 hepatotoxicity in subacutely ex-posed rats. Conclusion. The results of the present work add up to the issue of BDE-209 toxicity profile with a focus on relationship between internal dose and hepatotoxicity. Critical internal dose for the effect on AST of 0.07 mg/kg of liver ww, corresponding to external dose of 39 mg/kg/day, is the lowest dose ever observed among the studies on BDE-209 hepatotoxicity. For the persistent sub-stances with low absorption rate such as BDE-209, critical effect based on internal dose in majority of cases is considered as more precisely defined than the effect established based on external dose, particularly.
AB  - Uvod/Cilj. Prema podacima iz brojnih studija na životinjama, dekabromovani difeniletar (BDE-209) najznačajnije toksične efekte ispoljava na jetri, homeostazi hormona štitaste žlezde, reproduktivnom i nervnom sistemu. BDE-209 ispoljava toksične efekte delom preko receptora za aromatične ugljovodonike (Ah) i posledične indukcije mikrozomalnih enzima jetre. Cilj rada bio je procena hepatotoksičnog efekta u odnosu na dozu BDE-209 u ciljnom tkivu kod subakutno oralno eksponovanih Wistar pacova. Metode. Efekti su ispitivani na mužjacima Wistar pacova, mase 200-240 g, koji su putem oralne sonde primali doze od 1 000, 2 000 ili 4 000 mg BDE-209/kg telesne mase (tm) dan, tokom 28 dana. Životinje su tretirane u skladu sa odlukom Etičkog komiteta Vojnomedicinske akademije u Beogradu br. 9667-1/2011. Procena hepatotoksičnih efekata bazirana je na merenju relativne mase jetre, unosa vode i hrane, biohemijskih parametara funkcije jetre [aspartat aminotransferaza (AST), alanin amino-transferaza (ALT), alkalna fosfataza (ALP), gama glutamil transferaza (γ-GT)], parametara oksidativnog stresa u homogenatima jetre [malondialdehid (MDA), superoksid dizmutaza (SOD), -SH)] i morfoloških i histoloških promena na jetri. Za procenu odnosa interna doza - odgovor izračunavana je donja granica pouzdanosti granične Benchmark doze (BMDL) od 5% (BMDL5) ili 10% (BMDL10) primenom PROAST softvera. Rezultati. Koncentracije BDE-209 iznosile su 0,269, 0,569 i 0,859 mg/kg jetre nakon aplikacije 1 000, 2 000, odnosno 4 000 mg BDE-209/kg tm/dan. Interna doza u našoj studiji korelisala je sa eksternom dozom prema jednačini: interna doza (mg BDE-209/kg jetre) = 0,0002 ' eksterna doza (mg/kg tm/dan) + 0,0622 (r = 0,972; p  lt  0,05). Hepatotoksičnost je potvrđena na osnovu nalaza o povećanju aktivnosti enzima AST i γ-GT, kao i stepena patohistološkog oštećenja jetre. Najniža BMDL5 u eksperimentu od 0,07228 mg BDE-209/kg jetre, koja koreliše sa eksternom dozom od 39 mg/kg tm/dan izračunata je za aktivnost AST i ukazuje na to da je aktivnost AST ujedno i najosetljiviji biomarker hepatotoksičnosti BDE-209 kod subakutno eksponovanih pacova. Zaključak. Rezultati prezentovane studije daju doprinos pitanju toksikološkog profila BDE-209 sa fokusom na odnos između interne doze i hepatotoksičnih efekata. Kritična interna doza za efekat na AST od 0,07 mg/kg jetre, koja koreliše sa eksternom dozom od 39 mg/kg tm/dan, jeste ujedno i najniža kritična doza do sada definisana za hepatotoksične efekte BDE-209. Kritičan efekat koji se bazira na dozi u ciljnom tkivu u većini slučajeva može se smatrati preciznije definisanim od kritičnog efekta definisanog na bazi oralno primenjene doze, naročito za nedegradabilne supstance sa niskim stepenom apsorpcije, kao što je BDE-209.
PB  - Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats
T1  - Odnos hepatotoksičnosti i doze dekabromovanog difeniletra u ciljnom tkivu kod subakutno izloženih Wistar pacova
VL  - 72
IS  - 5
SP  - 405
EP  - 413
DO  - 10.2298/VSP1505405C
ER  - 
@article{
author = "Ćurčić, Marijana and Tanasković, Slađana and Stanković, Sanja and Janković, Saša and Antunović, Marko and Đorđević, Snežana and Kilibarda, Vesna and Vučinić, Slavica and Antonijević, Biljana",
year = "2015",
abstract = "Background/Aim. Based on numerous studies in animals, the most prominent toxic effects of decabrominated di-phenyl ether (BDE-209) are observed in the liver, thyroid hormone homeostasis, reproductive and nervous systems. BDE-209 exhibits its toxic effects partly through the aryl hydrocarbon (Ah) receptor and consequent induction of hepatic microsomal enzymes. The aim of this study was to assess the hepatotoxic effect vs target tissue dose of BDE-209 in the subacutely orally exposed Wistar rats. Methods. Effects were examined on male Wistar rats, weighing 200-240 g, exposed to doses of 1,000, 2,000 or 4,000 mg BDE-209/kg body weight (bw)/day by gavage during 28 days. Animals were treated according to the decision of the Ethics Committee of the Military Medical Academy, No 9667-1/2011. Evaluation of the hepatotoxic effect was based on: relative liver weight water and food intake, biochemical parameters of liver function [aspartate amino transferase (AST), alanine aminotransferase (ALT), alkaline phosphatase (ALP), gama glutamyl transferase (γ-GT)], and oxidative stress parameters in liver homogenates [malondialdehiyde (MDA), superoxide dismutase (SOD), -SH] and morphological and pathohistological changes in the liver. For the assessment of internal dose - response relationship, lower confidence limit of Benchmark dose (BMDL) of 5% or 10% i.e. BMDL5 or BMDL10, were calculated using PROAST software. Results. After the application of 1,000, 2,000 or 4,000 mg BDE-209/kg bw/day, the concentrations of BDE-209 measured in liver were 0.269, 0.569 and 0.859 mg/kg of liver wet weight, (ww) respectively. Internal doses correlated with external (r = 0.972; p  lt  0.05) according to equation: internal dose (mg BDE-209/kg of liver ww) = 0.0002 ' external dose (mg/kg bw/day) + 0.0622. Hepato-toxicity was demonstrated based on significant increase in AST and γ-GT activities and the degree of histopathological changes. The lowest BMDL5 of 0.07228 mg BDE-209/kg of liver ww, correlating to external dose of 39 mg/kg/day, indicated the increase of AST activity as the most sensitive biomarker of BDE-209 hepatotoxicity in subacutely ex-posed rats. Conclusion. The results of the present work add up to the issue of BDE-209 toxicity profile with a focus on relationship between internal dose and hepatotoxicity. Critical internal dose for the effect on AST of 0.07 mg/kg of liver ww, corresponding to external dose of 39 mg/kg/day, is the lowest dose ever observed among the studies on BDE-209 hepatotoxicity. For the persistent sub-stances with low absorption rate such as BDE-209, critical effect based on internal dose in majority of cases is considered as more precisely defined than the effect established based on external dose, particularly., Uvod/Cilj. Prema podacima iz brojnih studija na životinjama, dekabromovani difeniletar (BDE-209) najznačajnije toksične efekte ispoljava na jetri, homeostazi hormona štitaste žlezde, reproduktivnom i nervnom sistemu. BDE-209 ispoljava toksične efekte delom preko receptora za aromatične ugljovodonike (Ah) i posledične indukcije mikrozomalnih enzima jetre. Cilj rada bio je procena hepatotoksičnog efekta u odnosu na dozu BDE-209 u ciljnom tkivu kod subakutno oralno eksponovanih Wistar pacova. Metode. Efekti su ispitivani na mužjacima Wistar pacova, mase 200-240 g, koji su putem oralne sonde primali doze od 1 000, 2 000 ili 4 000 mg BDE-209/kg telesne mase (tm) dan, tokom 28 dana. Životinje su tretirane u skladu sa odlukom Etičkog komiteta Vojnomedicinske akademije u Beogradu br. 9667-1/2011. Procena hepatotoksičnih efekata bazirana je na merenju relativne mase jetre, unosa vode i hrane, biohemijskih parametara funkcije jetre [aspartat aminotransferaza (AST), alanin amino-transferaza (ALT), alkalna fosfataza (ALP), gama glutamil transferaza (γ-GT)], parametara oksidativnog stresa u homogenatima jetre [malondialdehid (MDA), superoksid dizmutaza (SOD), -SH)] i morfoloških i histoloških promena na jetri. Za procenu odnosa interna doza - odgovor izračunavana je donja granica pouzdanosti granične Benchmark doze (BMDL) od 5% (BMDL5) ili 10% (BMDL10) primenom PROAST softvera. Rezultati. Koncentracije BDE-209 iznosile su 0,269, 0,569 i 0,859 mg/kg jetre nakon aplikacije 1 000, 2 000, odnosno 4 000 mg BDE-209/kg tm/dan. Interna doza u našoj studiji korelisala je sa eksternom dozom prema jednačini: interna doza (mg BDE-209/kg jetre) = 0,0002 ' eksterna doza (mg/kg tm/dan) + 0,0622 (r = 0,972; p  lt  0,05). Hepatotoksičnost je potvrđena na osnovu nalaza o povećanju aktivnosti enzima AST i γ-GT, kao i stepena patohistološkog oštećenja jetre. Najniža BMDL5 u eksperimentu od 0,07228 mg BDE-209/kg jetre, koja koreliše sa eksternom dozom od 39 mg/kg tm/dan izračunata je za aktivnost AST i ukazuje na to da je aktivnost AST ujedno i najosetljiviji biomarker hepatotoksičnosti BDE-209 kod subakutno eksponovanih pacova. Zaključak. Rezultati prezentovane studije daju doprinos pitanju toksikološkog profila BDE-209 sa fokusom na odnos između interne doze i hepatotoksičnih efekata. Kritična interna doza za efekat na AST od 0,07 mg/kg jetre, koja koreliše sa eksternom dozom od 39 mg/kg tm/dan, jeste ujedno i najniža kritična doza do sada definisana za hepatotoksične efekte BDE-209. Kritičan efekat koji se bazira na dozi u ciljnom tkivu u većini slučajeva može se smatrati preciznije definisanim od kritičnog efekta definisanog na bazi oralno primenjene doze, naročito za nedegradabilne supstance sa niskim stepenom apsorpcije, kao što je BDE-209.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats, Odnos hepatotoksičnosti i doze dekabromovanog difeniletra u ciljnom tkivu kod subakutno izloženih Wistar pacova",
volume = "72",
number = "5",
pages = "405-413",
doi = "10.2298/VSP1505405C"
}
Ćurčić, M., Tanasković, S., Stanković, S., Janković, S., Antunović, M., Đorđević, S., Kilibarda, V., Vučinić, S.,& Antonijević, B.. (2015). Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats. in Vojnosanitetski pregled
Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd., 72(5), 405-413.
https://doi.org/10.2298/VSP1505405C
Ćurčić M, Tanasković S, Stanković S, Janković S, Antunović M, Đorđević S, Kilibarda V, Vučinić S, Antonijević B. Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats. in Vojnosanitetski pregled. 2015;72(5):405-413.
doi:10.2298/VSP1505405C .
Ćurčić, Marijana, Tanasković, Slađana, Stanković, Sanja, Janković, Saša, Antunović, Marko, Đorđević, Snežana, Kilibarda, Vesna, Vučinić, Slavica, Antonijević, Biljana, "Relationship of hepatotoxicity and the target tissue dose of decabrominated diphenyl ether in subacutely exposed Wistar rats" in Vojnosanitetski pregled, 72, no. 5 (2015):405-413,
https://doi.org/10.2298/VSP1505405C . .
6
3
7

Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings

Đorđević, Snežana; Kilibarda, Vesna; Vučinić, Slavica; Stojanović, Tomislav; Antonijević, Biljana

(Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Snežana
AU  - Kilibarda, Vesna
AU  - Vučinić, Slavica
AU  - Stojanović, Tomislav
AU  - Antonijević, Biljana
PY  - 2012
UR  - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/1828
AB  - Background/Aim. Saliva is a body fluid which, like serum, can be used for determination of concentrations of certain drugs, both in pharmacotherapy as well as in acute poisonings. The aim of this study was to determine carbamazepine concentrations in both saliva and serum in acute poisoning in order to show if there is a correlation between the obtained values, as well as to monitor toxicokinetics of carbamazepine in body fluides. Methods. Saliva and serum samples were obtained from 26 patients treated with carbamazepine and 20 patients acutely poisoned by the drug immediately after their admission in the Emergency Toxicology Unit. Determination of salivary and serum carbamazepine concentrations was performed by the validated high pressure liquid chromatographyultraviolet (HPLC-UV) method. Results. A significant correlation of salivary and serum carbamazepine concentrations in both therapeutic application and acute poisoning (r = 0.9481 and 0.9117, respectively) was confirmed. In acute poisonings the mean ratio between salivary and serum concentrations of carbamazepine (0.43) was similar to the mean ratio after its administration in therapeutic doses (0.39), but there were high inter-individual variations in carbamazepine concentrations in the acutely poisoned patients, as a consequence of different ingested doses of the drug. In acute poisoning the halftime of carbamazepine in saliva and serum was 12.57 h and 6.76 h, respectively. Conclusion. Our results suggest a possible use of saliva as an alternative biological material for determination of carbamazepine concentrations in therapeutic application and acute poisoning as well, and a possible extrapolation of the results obtained in saliva to serum concentrations of carbamazepine.
AB  - Uvod/Cilj. Slično serumu, saliva je biološki materijal koji se može primeniti za određivanje koncentracije lekova kako nakon terapijske primene, tako i u akutnom trovanju. Cilj ovog rada bio je da se odrede koncentracije karbamazepina u salivi i serumu u akutnom trovanju da bi se pokazalo da li postoji korelacija između dobijenih vrednosti, kao i da se isprati toksikokinetika karbamazepina u salivi i serumu. Metode. Uzorci salive i seruma uzeti su od 26 bolesnika na terapiji karbamazepinom i 20 bolesnika akutno otrovanih ovim lekom nakon prijema u toksikološku ambulantu. Određivanje koncentracije karbamazepina vršeno je validovanom metodom visokoefikasne tečne hromatografije sa ultravioletnom detekcijom (HPLC-UV). Rezultati. Potvrđena je značajna korelacija koncentracija karbamazepina u salivi i serumu nakon terapijske primene (r = 0,9481), kao i u akutnom trovanju ovim lekom (r = 0,9117). Prosečni odnos koncentracija karbamazepina u salivi i serumu u akutnim trovanjima (0,43) bio je sličan odgovarajućem parametru nakon terapijske primene leka (0,39), ali je bilo većih interindividualnih razlika u koncentracijama leka u akutnim trovanjima, zbog, najverovatnije, razlika u ingestiranim dozama karbamazepina. U akutnim trovanjima poluvreme eliminacije karbamazepina u serumu bilo je 12,57 h, a u salivi 6,76 h. Zaključak. Dobijeni rezultati govore o mogućoj primeni salive kao biološkog materijala za određivanje koncentracije karbamazepina tokom terapijske primene i u akutnom trovanju, kao i o mogućoj ekstrapolaciji vrednosti koncentracija karbamazepina u salivi na serumske koncentracije ovog leka.
PB  - Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings
T1  - Toksikokinetika i korelacija koncentracija karbamazepina u salivi i serumu kod akutnog trovanja
VL  - 69
IS  - 5
SP  - 389
EP  - 393
DO  - 10.2298/VSP1205389D
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Snežana and Kilibarda, Vesna and Vučinić, Slavica and Stojanović, Tomislav and Antonijević, Biljana",
year = "2012",
abstract = "Background/Aim. Saliva is a body fluid which, like serum, can be used for determination of concentrations of certain drugs, both in pharmacotherapy as well as in acute poisonings. The aim of this study was to determine carbamazepine concentrations in both saliva and serum in acute poisoning in order to show if there is a correlation between the obtained values, as well as to monitor toxicokinetics of carbamazepine in body fluides. Methods. Saliva and serum samples were obtained from 26 patients treated with carbamazepine and 20 patients acutely poisoned by the drug immediately after their admission in the Emergency Toxicology Unit. Determination of salivary and serum carbamazepine concentrations was performed by the validated high pressure liquid chromatographyultraviolet (HPLC-UV) method. Results. A significant correlation of salivary and serum carbamazepine concentrations in both therapeutic application and acute poisoning (r = 0.9481 and 0.9117, respectively) was confirmed. In acute poisonings the mean ratio between salivary and serum concentrations of carbamazepine (0.43) was similar to the mean ratio after its administration in therapeutic doses (0.39), but there were high inter-individual variations in carbamazepine concentrations in the acutely poisoned patients, as a consequence of different ingested doses of the drug. In acute poisoning the halftime of carbamazepine in saliva and serum was 12.57 h and 6.76 h, respectively. Conclusion. Our results suggest a possible use of saliva as an alternative biological material for determination of carbamazepine concentrations in therapeutic application and acute poisoning as well, and a possible extrapolation of the results obtained in saliva to serum concentrations of carbamazepine., Uvod/Cilj. Slično serumu, saliva je biološki materijal koji se može primeniti za određivanje koncentracije lekova kako nakon terapijske primene, tako i u akutnom trovanju. Cilj ovog rada bio je da se odrede koncentracije karbamazepina u salivi i serumu u akutnom trovanju da bi se pokazalo da li postoji korelacija između dobijenih vrednosti, kao i da se isprati toksikokinetika karbamazepina u salivi i serumu. Metode. Uzorci salive i seruma uzeti su od 26 bolesnika na terapiji karbamazepinom i 20 bolesnika akutno otrovanih ovim lekom nakon prijema u toksikološku ambulantu. Određivanje koncentracije karbamazepina vršeno je validovanom metodom visokoefikasne tečne hromatografije sa ultravioletnom detekcijom (HPLC-UV). Rezultati. Potvrđena je značajna korelacija koncentracija karbamazepina u salivi i serumu nakon terapijske primene (r = 0,9481), kao i u akutnom trovanju ovim lekom (r = 0,9117). Prosečni odnos koncentracija karbamazepina u salivi i serumu u akutnim trovanjima (0,43) bio je sličan odgovarajućem parametru nakon terapijske primene leka (0,39), ali je bilo većih interindividualnih razlika u koncentracijama leka u akutnim trovanjima, zbog, najverovatnije, razlika u ingestiranim dozama karbamazepina. U akutnim trovanjima poluvreme eliminacije karbamazepina u serumu bilo je 12,57 h, a u salivi 6,76 h. Zaključak. Dobijeni rezultati govore o mogućoj primeni salive kao biološkog materijala za određivanje koncentracije karbamazepina tokom terapijske primene i u akutnom trovanju, kao i o mogućoj ekstrapolaciji vrednosti koncentracija karbamazepina u salivi na serumske koncentracije ovog leka.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings, Toksikokinetika i korelacija koncentracija karbamazepina u salivi i serumu kod akutnog trovanja",
volume = "69",
number = "5",
pages = "389-393",
doi = "10.2298/VSP1205389D"
}
Đorđević, S., Kilibarda, V., Vučinić, S., Stojanović, T.,& Antonijević, B.. (2012). Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings. in Vojnosanitetski pregled
Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd., 69(5), 389-393.
https://doi.org/10.2298/VSP1205389D
Đorđević S, Kilibarda V, Vučinić S, Stojanović T, Antonijević B. Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings. in Vojnosanitetski pregled. 2012;69(5):389-393.
doi:10.2298/VSP1205389D .
Đorđević, Snežana, Kilibarda, Vesna, Vučinić, Slavica, Stojanović, Tomislav, Antonijević, Biljana, "Toxicokinetics and correlation of carbamazepine salivary and serum concentrations in acute poisonings" in Vojnosanitetski pregled, 69, no. 5 (2012):389-393,
https://doi.org/10.2298/VSP1205389D . .
11
7
11