Pharmacology of oral hypoglycemic drugs
Farmakologija oralnih hipoglikemijskih lekova
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
In patients with diabetes mellitus type 2, non-insulin antihyperglycemic therapy is aimed to control symptoms of hyperglycemia and to limit microvascular complications. It is introduced early after diagnosis of the disease. Antihyperglycemic agents may predominantly act through one of four ways. The involved mechanisms are: enhancement of insulin secretion, through which act sulfonylureas, meglitinides and two types of incretin mimetics - glucagon-like peptide-1 (GLP-1) receptor agonists and inhibitors of dipeptidyl peptidase-4 (DPP-4) activity -gliptins; suppression of hepatic glucose production - biguanides; enhanced sensitivity to insulin - thiazolidinediones, and decrease of the rate or extent of glucose absorption: islet amyloid polypeptide (amylin) analogs and α-glucosidase inhibitors. With exception of GLP-1 receptor agonists and pramlintide, a synthetic form of amylin, all these drugs are administered orally. Currently, lifestyle modifications and metformin are the cornerstone ...of the initial management of type 2 diabetes mellitus, while the meglitinides, GLP-1 agonists, gliptins, sulfonylureas and thiazolidinediones represent components of dual or triple therapy, as necessary. Pramlintide and α-glucosidase inhibitors are mainly used as adjuncts to other therapeutic measures. Besides the mechanisms of action, safety profiles of different drug classes are of huge importance in governing the choice of therapy for individual patients.
Kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2, cilj neinsulinske antihiperglikemijske terapije jeste kontrola simptoma hiperglikemije i ograničavanje mikrovaskularnih komplikacija. Ova terapija se uvodi brzo nakon postavljanja dijagnoze bolesti. Antihiperglikemijski lekovi mogu prevashodno da deluju na jedan od četiri osnovna načina. Uključeni su sledeći mehanizmi: pojačanje sekrecije insulina, kako deluju derivati sulfonilureje, meglitinidi i dva tipa mimetika inkretina - agonisti receptora za glukagonu-sličan peptid-1 (GLP-1) i inibitori dipeptidil peptidaze-4 (DPP- 4) - gliptini; supresija hepatičke produkcije glukoze - bigvanidi; pojačana osetljivost tkiva na insulin - tiazolidindioni, i smanjenje brzine ili stepena apsorpcije glukoze: analozi amiloidnog polipeptida Langerhansovih ostrvaca (amilin) i inhibitori α- glukozidaze. Sa izuzetkom agonista GLP-1 receptora i pramlintida, sintetskog oblika amilina, svi navedeni lekovi se primenjuju peroralno. Trenutno, modifikacije životnog s...tila i metformin čine osnovu inicijalne kontrole dijabetes melitusa tipa 2, dok meglitinidi, GLP-1 agonisti, gliptini, derivati sulfonilureje i tiazolidindioni predstavljaju komponente dvojne ili trojne terapije, prema potrebi. Pramlintid i inibitori α-glukozidaze se uglavnom koriste kao dodatak drugim terapijskim merama. Pored mehanizma dejstva, bezbednosni profili različitih klasa lekova imaju izuzetan značaj u izboru terapije za individualne pacijente.
Кључне речи:
α-glucosidase inhibitors / Gliptins / Meglitinides / Metformin / Sulfonylureas / Thiazolidinediones / inhibitori α-glukozidaze / tiazolidindioni / derivati sulfonilureje / gliptini / meglitinidiИзвор:
Arhiv za farmaciju, 2011, 61, 4, 393-405Издавач:
- Savez farmaceutskih udruženja Srbije, Beograd
Институција/група
PharmacyTY - JOUR AU - Savić, Miroslav PY - 2011 UR - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/1593 AB - In patients with diabetes mellitus type 2, non-insulin antihyperglycemic therapy is aimed to control symptoms of hyperglycemia and to limit microvascular complications. It is introduced early after diagnosis of the disease. Antihyperglycemic agents may predominantly act through one of four ways. The involved mechanisms are: enhancement of insulin secretion, through which act sulfonylureas, meglitinides and two types of incretin mimetics - glucagon-like peptide-1 (GLP-1) receptor agonists and inhibitors of dipeptidyl peptidase-4 (DPP-4) activity -gliptins; suppression of hepatic glucose production - biguanides; enhanced sensitivity to insulin - thiazolidinediones, and decrease of the rate or extent of glucose absorption: islet amyloid polypeptide (amylin) analogs and α-glucosidase inhibitors. With exception of GLP-1 receptor agonists and pramlintide, a synthetic form of amylin, all these drugs are administered orally. Currently, lifestyle modifications and metformin are the cornerstone of the initial management of type 2 diabetes mellitus, while the meglitinides, GLP-1 agonists, gliptins, sulfonylureas and thiazolidinediones represent components of dual or triple therapy, as necessary. Pramlintide and α-glucosidase inhibitors are mainly used as adjuncts to other therapeutic measures. Besides the mechanisms of action, safety profiles of different drug classes are of huge importance in governing the choice of therapy for individual patients. AB - Kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2, cilj neinsulinske antihiperglikemijske terapije jeste kontrola simptoma hiperglikemije i ograničavanje mikrovaskularnih komplikacija. Ova terapija se uvodi brzo nakon postavljanja dijagnoze bolesti. Antihiperglikemijski lekovi mogu prevashodno da deluju na jedan od četiri osnovna načina. Uključeni su sledeći mehanizmi: pojačanje sekrecije insulina, kako deluju derivati sulfonilureje, meglitinidi i dva tipa mimetika inkretina - agonisti receptora za glukagonu-sličan peptid-1 (GLP-1) i inibitori dipeptidil peptidaze-4 (DPP- 4) - gliptini; supresija hepatičke produkcije glukoze - bigvanidi; pojačana osetljivost tkiva na insulin - tiazolidindioni, i smanjenje brzine ili stepena apsorpcije glukoze: analozi amiloidnog polipeptida Langerhansovih ostrvaca (amilin) i inhibitori α- glukozidaze. Sa izuzetkom agonista GLP-1 receptora i pramlintida, sintetskog oblika amilina, svi navedeni lekovi se primenjuju peroralno. Trenutno, modifikacije životnog stila i metformin čine osnovu inicijalne kontrole dijabetes melitusa tipa 2, dok meglitinidi, GLP-1 agonisti, gliptini, derivati sulfonilureje i tiazolidindioni predstavljaju komponente dvojne ili trojne terapije, prema potrebi. Pramlintid i inibitori α-glukozidaze se uglavnom koriste kao dodatak drugim terapijskim merama. Pored mehanizma dejstva, bezbednosni profili različitih klasa lekova imaju izuzetan značaj u izboru terapije za individualne pacijente. PB - Savez farmaceutskih udruženja Srbije, Beograd T2 - Arhiv za farmaciju T1 - Pharmacology of oral hypoglycemic drugs T1 - Farmakologija oralnih hipoglikemijskih lekova VL - 61 IS - 4 SP - 393 EP - 405 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_1593 ER -
@article{ author = "Savić, Miroslav", year = "2011", abstract = "In patients with diabetes mellitus type 2, non-insulin antihyperglycemic therapy is aimed to control symptoms of hyperglycemia and to limit microvascular complications. It is introduced early after diagnosis of the disease. Antihyperglycemic agents may predominantly act through one of four ways. The involved mechanisms are: enhancement of insulin secretion, through which act sulfonylureas, meglitinides and two types of incretin mimetics - glucagon-like peptide-1 (GLP-1) receptor agonists and inhibitors of dipeptidyl peptidase-4 (DPP-4) activity -gliptins; suppression of hepatic glucose production - biguanides; enhanced sensitivity to insulin - thiazolidinediones, and decrease of the rate or extent of glucose absorption: islet amyloid polypeptide (amylin) analogs and α-glucosidase inhibitors. With exception of GLP-1 receptor agonists and pramlintide, a synthetic form of amylin, all these drugs are administered orally. Currently, lifestyle modifications and metformin are the cornerstone of the initial management of type 2 diabetes mellitus, while the meglitinides, GLP-1 agonists, gliptins, sulfonylureas and thiazolidinediones represent components of dual or triple therapy, as necessary. Pramlintide and α-glucosidase inhibitors are mainly used as adjuncts to other therapeutic measures. Besides the mechanisms of action, safety profiles of different drug classes are of huge importance in governing the choice of therapy for individual patients., Kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2, cilj neinsulinske antihiperglikemijske terapije jeste kontrola simptoma hiperglikemije i ograničavanje mikrovaskularnih komplikacija. Ova terapija se uvodi brzo nakon postavljanja dijagnoze bolesti. Antihiperglikemijski lekovi mogu prevashodno da deluju na jedan od četiri osnovna načina. Uključeni su sledeći mehanizmi: pojačanje sekrecije insulina, kako deluju derivati sulfonilureje, meglitinidi i dva tipa mimetika inkretina - agonisti receptora za glukagonu-sličan peptid-1 (GLP-1) i inibitori dipeptidil peptidaze-4 (DPP- 4) - gliptini; supresija hepatičke produkcije glukoze - bigvanidi; pojačana osetljivost tkiva na insulin - tiazolidindioni, i smanjenje brzine ili stepena apsorpcije glukoze: analozi amiloidnog polipeptida Langerhansovih ostrvaca (amilin) i inhibitori α- glukozidaze. Sa izuzetkom agonista GLP-1 receptora i pramlintida, sintetskog oblika amilina, svi navedeni lekovi se primenjuju peroralno. Trenutno, modifikacije životnog stila i metformin čine osnovu inicijalne kontrole dijabetes melitusa tipa 2, dok meglitinidi, GLP-1 agonisti, gliptini, derivati sulfonilureje i tiazolidindioni predstavljaju komponente dvojne ili trojne terapije, prema potrebi. Pramlintid i inibitori α-glukozidaze se uglavnom koriste kao dodatak drugim terapijskim merama. Pored mehanizma dejstva, bezbednosni profili različitih klasa lekova imaju izuzetan značaj u izboru terapije za individualne pacijente.", publisher = "Savez farmaceutskih udruženja Srbije, Beograd", journal = "Arhiv za farmaciju", title = "Pharmacology of oral hypoglycemic drugs, Farmakologija oralnih hipoglikemijskih lekova", volume = "61", number = "4", pages = "393-405", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_1593" }
Savić, M.. (2011). Pharmacology of oral hypoglycemic drugs. in Arhiv za farmaciju Savez farmaceutskih udruženja Srbije, Beograd., 61(4), 393-405. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_1593
Savić M. Pharmacology of oral hypoglycemic drugs. in Arhiv za farmaciju. 2011;61(4):393-405. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_1593 .
Savić, Miroslav, "Pharmacology of oral hypoglycemic drugs" in Arhiv za farmaciju, 61, no. 4 (2011):393-405, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_1593 .