Antiresorptivna terapija osteoporoze
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Kost je dinamično tkivo u kome se neprekidno odigrava proces remodeliranja koji podrazumeva ciklus resorpcije starog koštanog tkiva i njegove zamene novim. U osteoporozi dolazi do disbalansa ova dva procesa u pravcu povećane koštane resorpcije, što slabi snagu koštanog tkiva i povećava rizik za prelome. Farmakološka terapija odobrena za prevenciju i lečenje osteoporoze je predominantno bazirana na antiresorptivnim agensima (aminobisfosfonati, SERM, kalcitonin, denosumab i estrogeni sa ili bez progesterona) različitog mehanizma dejstva.
Aminobisfosfonati su najčešće prepisivani lekovi za ovu indikciju. Pokazano je da svi bisfosfonati redukuju vertebralne prelome. Osim sličnosti, bisfosfonati se međusobno razlikuju po 3D strukturi, afinitetu kojim se vezuju za koštani mineralni matriks, po farmakološkoj jačini i dužini supresije. Čini se da je glavni mehanizam kojim lekovi ove klase deluju, inhibicija ključnog enzima mevalonatnog puta (farnesil pirofosfataze) u osteoklastima, što induk...uje njihovu apoptozu. Zbog akumulacije u kosti, bisfosfonati nastavljaju da se oslobađaju iz kosti godinama posle prestanka lečenja i njihova zaštita od preloma se produžava 3-5 godina po prestanku lečenja.
Novi agens denosumab je humano monoklonsko antitelo koje inhibira aktivnost liganda za receptor aktivator NFkB (RANKL), glavnog stimulatora stvaranja i aktivacije osteoklasta.
Dok vodiči pružaju dobre smernice koji bolesnici treba da dobiju anti osteoporotičnu terapiju, oni ne daju specifične preporuke lekaru koji lek treba da prepiše u kojoj situaciji. Odabir leka u lečenju osteoporoze mora da bude individualizovan za svakog pojedinačnog bolesnika. Da bi se odabrao najbolji lek za pojedinačnog bolesnika, lekar u dogovoru sa bolesnikom mora da razmotri nekoliko važnih osobina svake terapijske mogućnosti: efikasnost, sigurnost, cenu, pogodnost primene (dozni režim i način primene), ali i druge moguće ekstraskeletne koristi od antiosteoporotične terapije, koja nije direktno povezana sa osteoporozom (napr. bol, redukcija relativnost rizika za karcinom dojke).
Кључне речи:
osteoporoza / bisfosfonati / denosumab / individualizacija terapijeИзвор:
Balneoclimatologia, 2013, 39, 1, 79-94Издавач:
- Udruženje banjskih i klimatskih mesta Republike Srbije
Напомена:
- Predavanje štampano u celini
Институција/група
PharmacyTY - CONF AU - Vujasinović Stupar, Nada AU - Tadić, Ivana PY - 2013 UR - https://farfar.pharmacy.bg.ac.rs/handle/123456789/4220 AB - Kost je dinamično tkivo u kome se neprekidno odigrava proces remodeliranja koji podrazumeva ciklus resorpcije starog koštanog tkiva i njegove zamene novim. U osteoporozi dolazi do disbalansa ova dva procesa u pravcu povećane koštane resorpcije, što slabi snagu koštanog tkiva i povećava rizik za prelome. Farmakološka terapija odobrena za prevenciju i lečenje osteoporoze je predominantno bazirana na antiresorptivnim agensima (aminobisfosfonati, SERM, kalcitonin, denosumab i estrogeni sa ili bez progesterona) različitog mehanizma dejstva. Aminobisfosfonati su najčešće prepisivani lekovi za ovu indikciju. Pokazano je da svi bisfosfonati redukuju vertebralne prelome. Osim sličnosti, bisfosfonati se međusobno razlikuju po 3D strukturi, afinitetu kojim se vezuju za koštani mineralni matriks, po farmakološkoj jačini i dužini supresije. Čini se da je glavni mehanizam kojim lekovi ove klase deluju, inhibicija ključnog enzima mevalonatnog puta (farnesil pirofosfataze) u osteoklastima, što indukuje njihovu apoptozu. Zbog akumulacije u kosti, bisfosfonati nastavljaju da se oslobađaju iz kosti godinama posle prestanka lečenja i njihova zaštita od preloma se produžava 3-5 godina po prestanku lečenja. Novi agens denosumab je humano monoklonsko antitelo koje inhibira aktivnost liganda za receptor aktivator NFkB (RANKL), glavnog stimulatora stvaranja i aktivacije osteoklasta. Dok vodiči pružaju dobre smernice koji bolesnici treba da dobiju anti osteoporotičnu terapiju, oni ne daju specifične preporuke lekaru koji lek treba da prepiše u kojoj situaciji. Odabir leka u lečenju osteoporoze mora da bude individualizovan za svakog pojedinačnog bolesnika. Da bi se odabrao najbolji lek za pojedinačnog bolesnika, lekar u dogovoru sa bolesnikom mora da razmotri nekoliko važnih osobina svake terapijske mogućnosti: efikasnost, sigurnost, cenu, pogodnost primene (dozni režim i način primene), ali i druge moguće ekstraskeletne koristi od antiosteoporotične terapije, koja nije direktno povezana sa osteoporozom (napr. bol, redukcija relativnost rizika za karcinom dojke). PB - Udruženje banjskih i klimatskih mesta Republike Srbije C3 - Balneoclimatologia T1 - Antiresorptivna terapija osteoporoze VL - 39 IS - 1 SP - 79 EP - 94 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4220 ER -
@conference{ author = "Vujasinović Stupar, Nada and Tadić, Ivana", year = "2013", abstract = "Kost je dinamično tkivo u kome se neprekidno odigrava proces remodeliranja koji podrazumeva ciklus resorpcije starog koštanog tkiva i njegove zamene novim. U osteoporozi dolazi do disbalansa ova dva procesa u pravcu povećane koštane resorpcije, što slabi snagu koštanog tkiva i povećava rizik za prelome. Farmakološka terapija odobrena za prevenciju i lečenje osteoporoze je predominantno bazirana na antiresorptivnim agensima (aminobisfosfonati, SERM, kalcitonin, denosumab i estrogeni sa ili bez progesterona) različitog mehanizma dejstva. Aminobisfosfonati su najčešće prepisivani lekovi za ovu indikciju. Pokazano je da svi bisfosfonati redukuju vertebralne prelome. Osim sličnosti, bisfosfonati se međusobno razlikuju po 3D strukturi, afinitetu kojim se vezuju za koštani mineralni matriks, po farmakološkoj jačini i dužini supresije. Čini se da je glavni mehanizam kojim lekovi ove klase deluju, inhibicija ključnog enzima mevalonatnog puta (farnesil pirofosfataze) u osteoklastima, što indukuje njihovu apoptozu. Zbog akumulacije u kosti, bisfosfonati nastavljaju da se oslobađaju iz kosti godinama posle prestanka lečenja i njihova zaštita od preloma se produžava 3-5 godina po prestanku lečenja. Novi agens denosumab je humano monoklonsko antitelo koje inhibira aktivnost liganda za receptor aktivator NFkB (RANKL), glavnog stimulatora stvaranja i aktivacije osteoklasta. Dok vodiči pružaju dobre smernice koji bolesnici treba da dobiju anti osteoporotičnu terapiju, oni ne daju specifične preporuke lekaru koji lek treba da prepiše u kojoj situaciji. Odabir leka u lečenju osteoporoze mora da bude individualizovan za svakog pojedinačnog bolesnika. Da bi se odabrao najbolji lek za pojedinačnog bolesnika, lekar u dogovoru sa bolesnikom mora da razmotri nekoliko važnih osobina svake terapijske mogućnosti: efikasnost, sigurnost, cenu, pogodnost primene (dozni režim i način primene), ali i druge moguće ekstraskeletne koristi od antiosteoporotične terapije, koja nije direktno povezana sa osteoporozom (napr. bol, redukcija relativnost rizika za karcinom dojke).", publisher = "Udruženje banjskih i klimatskih mesta Republike Srbije", journal = "Balneoclimatologia", title = "Antiresorptivna terapija osteoporoze", volume = "39", number = "1", pages = "79-94", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4220" }
Vujasinović Stupar, N.,& Tadić, I.. (2013). Antiresorptivna terapija osteoporoze. in Balneoclimatologia Udruženje banjskih i klimatskih mesta Republike Srbije., 39(1), 79-94. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4220
Vujasinović Stupar N, Tadić I. Antiresorptivna terapija osteoporoze. in Balneoclimatologia. 2013;39(1):79-94. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4220 .
Vujasinović Stupar, Nada, Tadić, Ivana, "Antiresorptivna terapija osteoporoze" in Balneoclimatologia, 39, no. 1 (2013):79-94, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_farfar_4220 .